U svečanom programu ovog otvaranja promovisano je treće izadnje molitvenika „Nebesko janješce za bunjevački i šokački naraštaj“ iz 1894. godine Mije Mandića, starijeg. U programu pristvljanja ovog trećeg izdanja molitvenika učestovali su Kata Kuntić, pridsidnica KUD–a „Bunjevka“, Mijo Mandić, unuk Mije Mandića starijeg i Tamara Babić, urednik molitvenika.
U muzičkom dilu programa nastupila je vokalna solistkinja Tamara Babić uz pratnju violončela Adriane Apro Sič. Program otvaranja festivala je bio propraćen i izložbom fotografija iz života Mije Mandića, starijeg.
Poslidnji dio programa promocije molitvenika bio je rezervisan za film pod nazivom „Jedan pogled u prošlost“ posvećen Miji Mandiću, starijem u produkciji BKC „Bajmak” čiji je autor filma Branko Pokornić, počani pridsidnik BKC „Bajmak”.
MIJO MANDIĆ
(1857-1945)
Počasni građanin Varoši Subatice Mijo Mandić bio je bunjevački učitelj i književnik, pokretač novina, kalendara, molitvenika, izdavač prvi udžbenika za bunjevačko-šokačke osnovne škule, škulski nadzornik, upravitelj knjižnice-biblioteke i Muzeja Varoši Subatice, zaslužni javni politički i kulturni radnik. Rođen je u Kaćamaru 12. septembra 1857. godine u Mađarskoj od oca Zakarija i majke Veronike rođene Petreš u malom mistu blizu granice prema Bajamku. Ovo selo je kadgod bilo „kula bunjevštine“ i njegovi gospodari su bili potomci kadgodašnji ratnika koji su učestvovali u borbama protiv Turaka. Tragovi bunjevačkog naroda nisu mogli iskorinit tako da je i danas sačuvana tradicija i kultura. U potpuno kadgodašnjim tradicionalnim prilikama je mali Mandić provo svoje ditinjstvo, da bi se kasnije periodu pod okriljem velikog bunjevačkog rodoljuba biskupa Ivana Antunovića se škulovo u Kaloči. Položivši učiteljski ispit Mandić se opridilio da se bavi nacionalnim radom i odma na početku svog radnog vika uvidio je da Bunjevci nemaje ni svoje knjige, ni svoga štiva pa je iz ti razloga pokrenio izdavanje zabavnog i poučnog misečnika „Neven“ 1884. godine, kojeg je sam uređivo, finansiro i širio.
U oblasti pedagoškog rada dao je veliki doprinos i bio je osnivač pučki čitaonica u bunjevačkim selima Gari i Kaćmaru u Mađasrkoj.
Na nagovor Mihovila Kubinskog, kalačkog kanonika i nadglidnika kaločki pučki škula, kasnije kaločkog nadbiskupa, godine 1880. obilodanio je dva škulska udžbenika: „Prirodopis, prirodoslovlje i slovnica za bunjevačku i šokačku dicu“ i „Zemljopis, povistnicu i ustavoslovlje“ koji su izdati je u Gari a štampani u Subatici. Ovi udžbenici, iako skromnog obima, imali su nesumljivo veliki značaj za osnovno obrazovanje Bunjevaca u Mađarskoj na maternjem bunjevačkom jeziku. Molitevnik „Nebesko janješce“ za bunjevački i šokački naraštaj prvo izdanje je izdo 1885. u Somboru a drugo izdanje je izišlo 1894. godine u Subatici.
Zajedno sa popom Nikolom Kujundžićem i Ambrozijem Bozom Šarčevićem zalago za očuvanje ikavice, nasuprot stajalištu Stipana Vujačića koji je bio za stavaranje jedinstvenog književnog jezika, koji bi objedinio ikavicu i ekavicu, što je kasnije potala štokavsko ijekavska književna varijanta, kojom se danas služe Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci, stime da su zadržani i elementi ikavice.
Drugi period njegovog stvaralačkog rada počinje dolaskom u Subaticu di je bio izabran za učitelja. On je zasigurno poslidnji bunjevački učitelj koji je pridavo na bunjevačkom jeziku, prije oslobođenja Subatice. U periodu izmed dva rata 1921. godine Mijo Mandić je izabran za gradskog knjižara, odnosno upravnika Varoške biblioteke u Subatici a tu funkciju je obnašo do sridine 1932. godine. Odlikovan je sledećim odlikovanjima:
- Kraljevskog ordena Svetog Save V reda, 30. juna 1923. godine
- Kraljevskog ordena Svetog Save III reda, 18. oktobra 1928. godine
- Kraljevskog ordena Jugoslovenske krune IV reda, 30. decembra 1930. godine
- Kraljevskog ordena Jugoslovenske krune III reda, 11. februara 1934. godine.
Varoš Subatica Miji Mandiću 13. novembara 1938. godine daje priznanje ko svojem počasnom građaninu škulskom nadzorniku u penziji, jel je svojim nacionalnim radom u Subatici podizo svist u našem narodu pripravlajući ga za Oslobođenje i ujedinjenje svi Jugoslovena.
Umro je u Subotici 9. januara 1945. godine.
FOTOGRAFIJE
